Subota, 6 lipnja, 2026

ZAHIR KUDRA 1933 – 2021

51

Dana 07.01. 2021. godine u 88-oj godini života preminuo je naš dragi

ZAHIR ( ZEJNILA ) KUDRA

1933. – 2021.

Sahrana našeg dragog Zahira obavit će se u krugu porodice, dana 09. 01. 2021. godine u 13,00 sati na mjesnom haremu u Čapljini.

OŽALOŠĆENI: supruga ANA, kći INES, unučad DANILO, TAMARA i DRAGO, praunučad MARIJA, DAŠA, MIJAT i NIKOLA, zetovi MILORADBATO i DARKO, snahe EMINA -EMA, DRAGANA i BISERKA, bratanac DAMIR, bratanica ANITA, sestrična DIJANA, sestrić NEBOJŠANEŠO, šura BALDO, svastika ANUŠA, šurnjakinje JULA NADA, porodice KUDRA, MEDENICA, JOVIĆ, ČAVALJUGA, ŠALETIĆ, KASALICA, DELIĆ, PAVLOVIĆ, HADŽIABDIĆ, ĆERIĆ te ostala mnogobrojna rodbina, kumovi i prijatelji.


51 sućut

  1. Počivaj u miru dragi naš Zajko!
    Njegovoj Ani, kcerki Ines i cijeloj obitelji iskrena sućut od Buntića! 🙏🏻

  2. Iskrena sućut obitelji,a vama Zajko iskreno hvala uime svih učenika iz Trebižata kojima je pomogao tokom školovanja

  3. Iskrena sućut obitelji,a vama Zajko iskreno hvala uime svih učenika iz Trebižata kojima si pomogao tokom školovanja

  4. DRAGI NAS NASTAVNICE ,,, HVALA VELIKA NA VASEM NESEBICNOM ZALAGANJU ,,, POMAGANJU I ULIJEVANJU ZNANJA ,,,,, s VAMA smo ovo sto sada jesmo !!!!! Pocivaj u miru bozijem !!!!!! Vasoj Ani i djeci ,,,, iskrena sucut !!!!!

  5. Primite iskrenu sućut.Nema riječi kojima bi opisala tugu,ali znajte da ćete vi živjeti vječno u sjecanju svojih učenika.Najbolji nastavnik na svijetu,zbog vas sam voljela matematiku i volim i danas.

  6. Dragoj Ani i Ines naše najiskrenije saucesce.
    Dragi Zaza ostaneš zauvijek u našim srcima i sjećanju .
    Zlatko i Olivera sa djecom iz Australije

  7. Pokoj ti vječni divni čovječe,pravo je bogatstvo što smo te poznavali! Sada pronađi svoj mir među zvijezdama. Tvojoj i našoj teti Ani iskrena sućut.

  8. Posljednji pozdrav dragom Zahiru. Davnih 60-tih mi je pokazao da je matematika jedna prelijepa igra… Draga Ana, Vama, Vasoj Ines i vasoj porodici iskreno saucesce

  9. Dragi naš Zajko počivao u miru tvojoj Ani I kćerki Ines I njenoj obitelji iskrena sućut. Amra i Ivica Vego s obitelji.

  10. Danas se opraštamo od našeg Zahira, jednog od posljednjih sinonima stare Čapljine, jednog iz plejade starih Čapljinaca, koji uzdigoše Čapljinu iz male kasabe u moderan grad, kako u urbanom, tako i u kulturnom, sportskom, obrazovnom i svakom drugom pogledu. Dragi Zahire, sudbina je htjela da te izgubimo nedugo iza tvoje sestre Ajiše, koja je, skupa s tobom i bratom Sudom, bila oličenje bratske i sestrinske ljubavi, a svako od vas je na svoj način obilježio jedan period u razvoju našeg grada. Širio si optimizam i pozitivnu energiju i sa svojom nezaboravnom generacijom stvarao čapljinski štih, svugdje prepoznatljiv. Pamtim te još od djetinjstva, kad si nam kao nastavnik razbijao bauk matematike, ali nas, kao pravi učitelj, učio i životu i ljudskosti. U ušima nas, tvojih đaka, još odzvanjaju riječi našeg nastavnika kada nas pita od ima li podvajanja, grupašenja, toga ne smije biti. Morate biti kolektiv, pomagati jedni drugima, morate biti ljudi. Bio si učitelj za svakoga od nas, bez razlike po bilo kom osnovu.
    U mojim zrelim godinama pamtim te kao angažiranog aktivistu u raznim područjima društvenog života, kada si, samo na sebi svojstven način, šibao sve devijacije u društvu, uvijek nošen idejom pravde i pomoći običnom malom čovjeku.
    Dragi Zahire, bila mi je čast družiti se s tobom, a posebno zadovoljstvo sam imao voditi s tobom rasprave o raznim temama. Pri tome sam upijao razna saznanja iz tvoga bogatog životnog iskustva. Hvala ti!
    S ponosom da sam te imao za druga i prijatelja, u nemogućnosti da prisustvujem tvojoj sahrani, izražavamo duboko saučešće našoj nastavnici Ani i kćerki Ines. Budite, u ovom teškom trenutku, ponosni na svoga supruga i oca, jednu ljudsku gromadu, koji je svoj život proživio časno i pošteno. Neka mu je vječna slava i hvala!

  11. Dragi zahire poznavala sa vas kao nastavnika za mene ste bili malo po oštri nastavnik ali vas pamtim htjeliste da svaki đak utvrdi znanje i zato vam iskreno hvala a sada neka vam je laka hercegovačka zemlja počivaj u miru a vašoj divnoj Ani jer nitko nije imao takvu suprugu iskrena

  12. Postovana Ana, Ispostovala Vasu odluku za ispracaj u krugu obitelji te ovim putem Vama i Vasoj obitelji izrazavam moju iskrenu sucut. Jasna Bradvica

  13. Dragi Zahire,
    Čast mi je što sam te poznavao, a strašno mi je žao što to pišem u prošlom vremenu.
    Počivaj u miru!
    Miro Čavaljuga, s porodicom

  14. Moje iskreno saucesce teta Ani, Ines i njenoj porodici od bivse Capljinke.
    Posljednji pozdrav cika Zahiru i teta Aisi koji su bili skolski drugovi mog oca. Skupa su trljali klupe u Capljini poslije II svj. rata i ostali drugovi sve dok ih smrt nije razdvojila.
    U sjecanju ce mi ostati moj zadnji susret sa cika Zahirom. Bio je prije 13 godina u aprilu. Nedjeljno jutro, oko 7 sati…. neko zvoni na vratima. Ja, onako jos umorna od sahrane, pomislim ko je pobogu u ovo doba, ovako rano? Ko je da je popit ce kafu “skoro pa sikterusu” sto nema obzira da ukucani i djeca jos mozda spavaju. Kad sam otvorila vrata samo sam pogledala moju prvu uciteljicu Aisu sa tepsijom zeljanice a iza nje Zahir sa drugom tepsijom i osjetila kako mi ljubav, suze, sreca pune srce . Nikad , meni se cini. se nisam izrazu saucesca obradovala kao tada ( ne zbog pita) vec zbog susreta i prica koje su uslijedile.
    Navirala su sjecanja kako su se cika Zahir i moj otac ponovno srelu u capljinskoj skoli 1945, te kako je Aisa bila zacudjena da neko 3 godine stariji od nje na zna slova i brojeve. Tata, ratno siroce je zaboravio sva sto je prije rata naucio pa su ga Zahir i Aisa ucili i u pauzama.
    “Bio je zaista bistar i za dvadesetak dana je savladao sva slova, brojeve i pratio nastavu bez problema …. samo se rijetko smijao kao mi ostala djeca koji smo jos imali roditelje. Uskoro nas je presisao jer je bio zeljan skole, ucenja, znanja, i djece. U proljece 1945 na kraju polugodista je prebacen u Trebinje, u gimnaziju i dom”.
    Moji roditelji, su odlucili da se vrate sa dvoje male djece u Capljinu kad su dobili porodicnu kucu nazad i naravno staro prijateljstvo se samo nastavilo. Usput, su na neki nacin bili i kolege jer je tata radio u gimnaziji. Nisam imala srecu da me nakon teta Aise i kasnije, matematiku uci Zahir ali sam imala srecu da ih cesto slusam u kucnim druzenjima. Pred odlazak “sa sijela” veseli, nasmijani, sa divnim glasovima bi za momenat pogled bacili sa saha na zensku ekipu i zapjevali “Kafu mi draga ispeci….”
    Ako postoji raj oni ga zasluziju jer su voljeli znanje, Capljinu, djecu i jedni druge. Svu svoju ljubav su ugradjivali uceci nas da budemo bolji od njih i veoma tuzni kad su vidjeli kako se ratnim razaranjima Capljina unistava, a mi djeca i unuci smo “tamo negdje daleko”.Hvala vam za sve sto ste me naucili i za svu onu ljubav kojom ste me obasipali.

  15. Iskreno saucesce teti Ani i Ines i čitavoj familiji a dragom Zahiru i Teti Aisi poslednji pozdrav sa ljubavlju od familija Borovac i Mihaljevic.

Comments are closed.